Ko su Talibani, šta se dešava sada i šta očekivati dalje?

Samra Halilović

Aprilska revolucija (Saur revolucija) češće je označena kao državni udar preuzimanja vlasti koji je izvela Narodna demokratska stranka Afganistana. Naime, nakon što je bivši premijer Mohamed Daud vojnim udarom preuzeo vlast 1973., Narodna demokratska stranka Afganistana (NDSA), koja je ranije bila podijeljena na dva rivala: Kalk (na čelu sa Nur Muhamedom Tarakijem i Hafizulom Aminom)  i Parčam (na čelu sa Babrakom Kamalom), se ujedinila i 1978. je sa vlasti zbacila Dauda. Nur Muhamed Taraki je postao premijer Demokratske Republike  Afganistan. 

Ove dvije struje: Kalk i Parčam, nisu uživale preveliku podršku od tradicionalnog stanovništva koje se protivilo novim društvenim reformama koje je sprovodila nova vlast. Parčam se zalagala za čvrste veze sa SSSR-om, a Kalk je nastojala voditi nezavisnu vanjsku politiku. Nakon što je nezadovoljstvo prema vlasti počelo sve više rasti, u želji za očuvanjem komunizma, 1979. godine Sovjetski savez vrši invaziju na Afganistan. 

Dolaskom Sovjeta, nastupa proces sovjetizacije, u kojoj su privatni razgovori bivali podvrgnuti stalnoj špijunaži, kolektivna okupljanja bila su zabranjena, osim ukoliko ih ne odobri komunistička stranka. U obrazovanje uveden je i ruski jezik, a svako ko nije htio slijediti nametnutu ideologiju bio je uhapšen i mučen. Mnoga djeca su odvođena u SSSR kako bi ih obučili najčešće za špijunažu u drugim zemljama. Komunistička vlast je započela niz bombardovanja sa ciljem uništavanja cijelog područja onih koji su se protivili komunističkoj sili, zlostavljali su i ubijali civile, a 1983. je Generalna skupština Ujedinjenih nacija, ponovo pozvala SSSR na njihovo povlačenje iz Afganistana. 

Sovjetski savez

 Najžešći protivnici Sovjetskom savezu bili su mudžahedini (borci) koji su uživali podršku SAD, Kine, Saudijske Arabije, Ujedinjenog Kraljevstva, pa i Kine. SAD je pružila podršku ovim najdominantnijim protivnicima, jer je želje spriječiti širenje komunizma ali i ekspanzivnog uticaja SSSR-a. SAD su slale maksimalnu podršku svakom vidu otpora, uključujući i svoje vojnike koji su obučavali antikomuniste. Tokom 1980-ih Afganistan dobija sve više naoružanja koje pristiže od sila koje su ga podržale. Nakon što su se 1989. ruske snage povukle, nastavlja se građanski rat u Afganistanu a u prvi plan dolaze Talibani koji su željeli unaprijediti bezbjednost. 

Taliban, na paštunskom jeziku znači „student“, a kako prenosi Al Jazeera, prvi put su se istakli u graničnoj oblasti sjevernog Pakistana i jugoistočnog Afganistana 1994. Sproveli su šerijat (islamski zakon), a kako brojni video materijali navode, započeli su uvoditi i stroge kazne te su kršili ljudska prava. Godinu dana kasnije zauzeli su Herat, a 1996. godine su sa vlasti svrgnuli režim Rabanija, jednog od utemeljivača mudžahedina, koji predstavljali otpor Sovjetima. Nakon osvajanja Kabula 1996. talibani su se željeli proširiti na Afganistan. Proglasili su ga „Islamskim emiratom“, a ženama je bilo zabranjeno školovanje osim u nekim područjima. 

11. septembra 2001. godine dešava se niz napada protiv SAD, a koji su prema zvaničnom izvještaju bili organizovani od Al Kaide i njihovog vođe pod imenom Osama bin Laden koji je 1998. godine pozivao na ubijanje američkih civila. Osama bin Laden je bio skriven pomoću talibana u Afganistanu, koji su zahtjevali čvrste dokaze da je on odgovaran za napade na SAD. Na drugoj strani, Amerikanci su zahtjevali da talibani momentalno, predaju Bin Ladena. Nakon odbijanja da izvrše predaja Osama bin Ladena, Amerikanci su izvršili invaziju te su Talibani svrgnuti s vlasti. Afganistan je dobio novu prelaznu vladu, no, talibani su idalje željeli osloboditi prostor od stranih sila. Tada je nastupilo vrijeme razaranja u kojem je ubijeno preko 40. 000 afganistanskih civila. Talibani su naime željeli predstavljati snažan otpor svim međunarodnim silama koje su se miješale u njihova unutrašnja pitanja. Cilj SAD je bio upotpunosti uništiti talibanski režim zajedno sa Velikom Britanijom. 

2001. godine Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su povukli svoje priznanje talibanskog režima kao legitimne vlasti u Afganistanu. 

Prema sporazumu koji je potpisan 2020. godine između talibana i SDA, predviđena je podjela vlasti između afganistanske vlade i talibana, te su usaglasili povlačenje stranih snaga sa njihovog područja, kako navodi Radio Slobodna Evropa. Prema sporazumu koji je potpisan u Dohi, talibani su pristali na to da ne dozvole Al Kaidi, ali ni nekoj drugoj ekstremističkoj grupi bilo kakve aktivnosti na njihovom području a koje bi naštetile i SAD. Posebni predstavnik SAD-a za afganistansko pomirenje Kalilzad je na Twitteru rekao sljedeće: „Ovaj sporazum pokazuje da se pregovaračke strane mogu dogovoriti o teškim pitanjima“. Međutim od potpisanog sporazuma sada nema ništa. 

Iako većina upoređuju talibane sa nekadašnjim nacistima, ili zlom koje hara Afganistanom, veliki broj naroda u Afganistanu je prihvatio i podržao talibane jer su oni ti koji su zaveli red i zaustavili ratni haos. Ono što je sasvim očigledno, jeste da talibani nisu željeli dopustiti da ovim područjem zavlada neka strana sila, ili moćnici koji bi povlačili konce na njihovom terenu. 

Što se dešava sada?

Prije 39 dana, predsjednik SAD, Biden, je američkom narodu rekao da talibani neće preuzeti vlast u Afganistanu, a u dokumentarnim filmovima, poput „Fighting The Talibans: The Battle Inside Afghanistan“, predstavljena je slika jakih američkih snaga koji će ukloniti talibane, i omogućiti Afganistancima sigurnost. Očigledno da želja za uspostavljanjem sigurne i funkcionalne države je bila čist američki promašaj ili čisto američko postignuće. Pozadina slike može da bude različita. Ukoliko postavimo da SAD važe za jednu od najvećih sila, sa isto toliko snažnom i dobro opremljenom vojskom, nije bila u mogućnosti riješiti dugogodišnji „problem“ koji uveliko vlada na ovom području. Koliko se zapravo može govoriti o moći talibani ili jednostavno ne toliko pretjeranoj želji da sada Amerikanci riješe problem.

Prema geopolitičkom analitičaru, Branimiru Vidmaroviću talibani više ne djeluju kao ekstremistička ili teroristička organizacija, već kao radnička snaga. 

Od 6. augusta talibani su imali kontrolu nad 18 provincijskih glavnih gradova u Afganistanu, a kako prenosi Al Jazeera, u sedmici u kojoj su osvojili prvi od njih, nijedan vladin zvaničnik, pa ni predsjednik Gani, nije javno priznao gubitak nijedne provincije. Pad Kandagara i Herata za mnoge stanovnike je bio nelogičan – kako oni kažu nisu vjerovali da će se ovi gradovi tako lako zauzeti. Da li su se gradovi tako lako zauzeli ili su jednostavno samo prepušteni talibanima?

U posljednjih nekoliko mjeseci talibani su sve više počeli kontrolisati ceste, a to bi značilo da ko kontroliše ceste, kontroliše i područja. Dodatna slabost afganistanske vlade osjetila se povlačenjem snaga Sjedinjenih Američkih Država, gdje je izravno nestao glavni oslonac njihove podrške. 

Kako javlja Anadolu Agency (AA), talibanski pokret je preuzeo kontrolu nad svim graničnim prelazima i svim velikim glavnim gradovima provincijama. SAD je nakon višestrukog prodiranja talibana odlučila evakuirati američke ambasade iz Kabula.

Nakon što su talibani ušli u glavni grad Kabul, predsjednik Ašraf Gani je pobjegao iz zemlja, napustivši i svoj narod, a Talibani su zauzeli i predsjedničku palaču u Kabulu. Ašraf Gani je na Facebook profilu izjavio kako je otišao iz zemlje kako bi izbjegao krvoproliće. 

Photo source: DW

Jedan od novinara, Šarif, za Večernji list je izjavio kako je sve izgledalo kao dogovor, jer niko nije pružio otpor talibanima. 

Talibani su preuzeli i kontrolu nad glavnim sjedištem državne televizije, odakle su se uživo obratili građanima. Obećali su da se neće nikome svetiti i tvrde da ničiji život, a ni imovina neće biti ugroženi (BBC News)

Šta očekivati dalje?

Šta očekivati dalje, šta će se desiti nakon zauzimanja i Kabula, postaje zasigurno nepoznata stanica. Ili bar ona iznenađujuća. Valovita dešavanja na prostoru suprotstavljenih snaga koja su se izdešavala u prethodnih nekoliko godina, pokazatelj su da i velike sile, poput SAD, mogu samo povući svoju snagu ukoliko ustanove da nema više interesa od njihovog zadržavanja na području. Da li to znači da je politika sile umanjena? Ili da je neka druga prilika sila navela SAD na povlačenje. Američki državni sekretar Blinken je rekao kako SAD nije u interesu da ostane na teritoriji Afganistana nakon što su talibani zauzeli Kabul. Također je dodao kako snage u koje je investirano milijarde dolara, nisu uspjele odbraniti svoju zemlju. 

Kako je navela Disclose Tv na svom Twitter nalogu, komandant talibana Mula Abdul Gani Baradar će postati predsjednik Afganistana.

No da malo približimo. 20 godina pokušaja izgradnje nacije, prisutnost američkih stranih trupa, žrtvovanje ogromnog broja ljudskih života,  je završeno padom vlade i dolaskom talibana a odlaskom Amerikanaca. Može li se zaključiti, da su SAD i NATO pogrešno rukovodili svojim snagama, ili pogrešno „prevaspitavali“ tamošnje snage naroda. Da li su Amerikanci bili potrebni za ovakav kraj rata? Vjerovatno da ne, ovim učešćem SAD samo se odugovlačio kraj kraja, ali na kraju bez svrhe. Ukoliko su već SAD postojale 15 ili 20 godina u Afganistanu, trošile finansije, vrijeme i snagu i radile na obuci tamošnjeg naroda da se odbrani, znači li to da su njihovi napori preloše iskorišteni (čisto promašena vjerovatnoća), ili da je afganistanska vlada prepustila talibanima vlast, ili je njihova pobjeda bez prevelikog otpora ipak uživali izvjesni legitimitet naroda?

In this picture taken on August 13, 2021, Taliban fighters stand guard along the roadside in Herat, Afghanistan's third biggest city, after government forces pulled out the day before following weeks of being under siege. (Photo by – / AFP)

Ako ćemo tvrditi da su SAD „devastirale“ a potom napustile Afganistan, koji im pri tome i nije obaveza, da li se onda sa sigurnošću može reći da je vlada u Kabulu devastirala, uništila, imovinu i donijela veliki broj žrtava, a na kraju i otvorila vrata talibanima napustivši područje. Može se, dakle, tumačiti sa dva aspekta: kao o izdaji Zapada ili njihovoj samoizdaji.

Prema riječima Afganistanskog ministra unutrašnjih poslova Abdul Satara, vlast će biti predana privremenoj administraciji, a docent prava na Američkom sveučilištu Afganistanu u Kabulu očekuje ili da će talibani direktno preuzeti vlast ili će biti formirana privremena vlada koja će predstavljati talibane. 

Možemo očekivati da će nova vlada biti uspostavljena pod dominantno talibanskim režimom što bi moglo dovesti do ponovnog nezadovoljstva stanovnika Afganistana i mogućeg ponovnog otvaranja sukoba.  Kako bi nam samovoljna predaja vlasti talibanima postala jasnija, naredni periodi koji će biti ispunjeni novim „prijateljskim“ partnerstvima postaće pokazatelj istinskog uzroka trenutnog stanja.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *