Dijasporne zajednice dokazale su da mogu značajno utjecati na promjene u svojim domovinama

Šta za domovinu može uraditi dijaspora, te koliki njen utjecaj može biti na procese unutar zemlje svog porijekla, odličan je primjer irske dijaspore. Naime, Irci su stotinama godina unazad bili iseljenička nacija, čiji su stanovnici “trbuhom za kruhom” najviše pohodili Sjedinjene Američke Države. Koliko su ustvari Irci bili opsjednuti idejom o američkom snu, najbolje govori podatak da danas u Sjedinjenim Američkim Državama živi čak preko 30 miliona građana koji imaju irsko porijeklo. Veliki broj uspješnih poduzetnika, umjetnika, političara i ostalih javnih ličnosti u SAD jesu ustvari Irci, koji ne zaboravljaju domovinu svojih predaka i pomažu joj na različite načine.

Organiziranje neke nacionalne zajednice izvan države svog porijekla proces je koji se odvija već nekoliko stotina godina. Od kraja devetnaestog stoljeća i tokom čitavog dvadesetog dolazi do organizacionog napretka među dijaspornim zajednicama na način da one postaju izuzetno bitan faktor u procesima koji se odvijaju u domovinama njihovog porijekla. Vidljivo je to na stotinama primjera koji svjedoče da dijaspora određene zemlje kroz različite organizacije i institucije nastoji se okupiti oko zajedničkih interesa vlastitog naroda i države porijekla.

Dobra organiziranost određene zajednice uvjetovana je njenim integriranjem u društvo zemlje trenutnog življenja, pa one zajednice koje su ostvarile značajne pojedinačne i grupne uspjehe imaju veću mogućnost za pomaganje zemlje svojih korijena.

Krajem devetnaestog stoljeća Grci i Armeni  masovno su se iseljavali prema Sjedinjenim Američkim Državama i Zapadnoj Evropi. Nakon što bi naselili određeno mjesto, započinjali su s organiziranjem svojih zajednica koje bi nakon što steknu određeni ugled počele s aktivnom antiturskom politikom. Iako optužbe na račun Turske, tačnije Osmanske Države, nisu često imale uporišta, zbog lobističke posvećenosti i dobro izgrađenih odnosa, uspijevali bi da dobiju određene protekcije.

Armeni su, primjerice, tokom dvadesetog stoljeća izgradili odličnu organizacionu mrežu, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama i na jugu Francuske, gdje se nalazi veliki broj pripadnika ovog naroda. Koliko su organizirani, svjedoči i vladina institucija koja se bavi praćenjem i organiziranjem armenskog iseljeništva širom svijeta. Pripadnici armenske dijaspore u Francuskoj i SAD-u izvršili su pritisak prema administracijama ovih država koje su jednostrano okarakterizirali da je nad Armenima “izvršen genocid” u prethodnim ratnih sukobima.  

Koliko su posvećeni svojoj dijaspori te koliko su zainteresirani za procese u svojoj državi, odlično oslikava primjer armenske zajednice u Crnoj Gori. Naime, iako se u ovoj zemlji nalazi svega četrdesetak porodica, postoje čak dva udruženja posvećena okupljanju ovog naroda, a ista sarađuju aktivno s državnom institucijom. Prisan odnos turske dijaspore i njena ljubav prema domovini Republici Turskoj vidljiv je širom Zapadne Evrope koju naseljava milionska turska dijaspora. Oni su početkom dvadesetog stoljeća započeli svoj migrantski put većinom kao ekonomski migranti koji su pohodili Njemačku i okolne zemlje, a nakon što bi sebi obezbijedili adekvatne uvjete za život, kapital bi usmjeravali za potrebe porodice i domovine Turske.

Puno je primjera pripadnika turske dijaspore koji su svojim radom zadužili podjednako zemlju u kojom žive, ali i domovinu. Jedan od najpoznatijih pripadnika turske dijaspore tokom dvadesetog stoljeća bio je političar Necmettin Erbakan, koji je, osim političkog i vjerskog aktivizma, bio poznat i kao uspješan stručnjak i biznismen u Njemačkoj. Danas turska dijaspora ima na stotine vjerskih, kulturnih i sportskih organizacija širom svijeta koje čuvaju poveznicu s domovinom na različite načine. Da uspjeh Turske i njene dijaspore prevazilazi evropske krugove, potvrda je i nedavno otvaranje “Turske kuće” u centru New Yorka.

Šta za domovinu može uraditi dijaspora, te koliki njen utjecaj može biti na procese unutar zemlje svog porijekla, odličan je primjer irske dijaspore. Naime, Irci su stotinama godina unazad bili iseljenička nacija, čiji su stanovnici “trbuhom za kruhom” najviše pohodili Sjedinjene Američke Države. Koliko su ustvari Irci bili opsjednuti idejom o američkom snu, najbolje govori podatak da danas u Sjedinjenim Američkim Država živi čak preko 30 miliona građana koji imaju irsko porijeklo. Veliki broj uspješnih poduzetnika, umjetnika, političara i ostalih javnih ličnosti u SAD su ustvari Irci, koji ne zaboravljaju domovinu svojih predaka i pomažu joj na različite načine. Koliko su oni uspjeli na putu prema američkom snu, oslikava i to da trenutno u političkom vrhu SAD imamo nekoliko “Iraca”.

Najpoznatiji je svakako aktuelni predsjednik ove zemlje Joe Biden, koji je u nekoliko navrata istakao da je ponosan na svoje irsko porijeklo. Slično je i s jednom od njegovih najbližih saradnica Samanthom Power, nekadašnjom reporterkom iz ratnog Sarajeva, koja je u prošlosti znala pokazati da je prijatelj države Bosne i Hercegovine. Power je i u svojim knjigama isticala ponos prema irskom identitetu koji također nosi u sebi podjednako kao onaj američki.

Ono bitnije ipak jeste da je Republika Irska postala globalni primjer da se kontinuiranim i marljivim radom mogu postići izvanredni rezultati. Irska se sredinom devetnaestog stoljeća suočavala s velikim ekonomskim problemima koji su uzrokovali iseljavanja, ali i veliku glad. Ostat će upamćeno da je 1847. godine tadašnji osmanski sultan Abdulmedžid na brodovima poslao izuzetno vrijednu pomoć irskom narodu u vidu hrane, lijekova i drugih potrepština koje su dopremljene u luku Drogheda.

Velikodušnost turskog muslimanskog naroda ovaj narod pamti i danas, a o čemu svjedoči i posveta na zgradi Grada Drogheda s natpisom: “Velika glad u Irskoj iz 1847. godine – u znak sjećanja i priznavanja velikodušnosti narodu Turske prema narodu Irske.” Povezivanjem svih faktora koji žele dobro Irskoj u dijaspori i domovini, ova zemlja je prošla put od države gladi do poželjne useljeničke distance. Prije nekoliko mjeseci zvanične institucije u Irskoj objavile su da ova zemlja broji rekordnih preko 5 miliona stanovnika, te da je primjetan povećan broj migrantskih useljavanja.

O palestinskoj dijaspori i njenoj aktivnosti pisano je puno, a krovna organizacija palestinske dijaspore Palestine International Institute, sa sjedištem u glavnom gradu Jordana Amanu, prezentirao je niz analiza o uspješnosti palestinske dijaspore širom svijeta, koja uprkos svemu ne postiže željene rezultate na međunarodnom nivou kada je riječ o rješenju palestinskog pitanja. 

Bosni i Hercegovini najbliži primjer snažnog pozitivnog utjecaja dijaspore na prosperitet domovine jeste albanska dijaspora. Prema analizi pod nazivom Albanian diaspora across the world, koju potpisuje stručnjak za pitanja albanske dijaspore Joniada Barjaba, navodi se da Albanaca najviše ima u zemljama kao što su Turska, Njemačka, Italija, Grčka i Sjedinjene Američke Države. Snaga i jedinstvo albanske dijaspore posebno je bilo vidljivo tokom rata na Kosovu, kada su Albanci u dijaspori u velikoj mjeri uspjeli da pomognu odbrani i rješenju pitanja Kosova kao nezavisnoj državi.

Možda najbolji vidljivi primjer utjecaja iz dijaspore jeste onaj od strane Jevreja, čijom je zaslugom u velikom mjeri i stvorena država Izrael na teritoriji države Palestine. Na ovom primjeru može se ustanoviti da lobiranje i utjecaj dijaspore ne mora nužno biti i pozitivan, jer konkretno ovdje imamo postizanje interesa nauštrb tlačenja druge strane. Koliko su aktivne dijaspore zajednice u svijetu, nije moguće navesti u jednoj općoj preglednoj analizi, te je potrebno prezentirati više segmenata u kojoj mjeri dijaspora treba da pomogne svojoj domovini. Bilo da se radi o lobističkim aktivnostima, ekonomskoj podršci ili nekoj drugo vrsti, ona je bitna jer svaki rad za domovinu u kontinuitetu daje željene rezultate.  

ADMIR LISICA za Stav

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *